Protekla godina za Željka Vasića bila je jako uspješna. Osim što je publiku obradovao sa novom pjesmom „Gnijezdo”, održao sjajne koncerte širom Srbije, imao je izuzetno uspješnu turneju u Kanadi, po drugi put. Nakon kratkog predaha za praznike, Vasić vrijedno radi na pripremi serije koncerata koji će krenuti od aprila, a ovog puta obuhvatiće i region.
- U okviru akustik turneje „Da pređemo na ti” održao sam čak 30 koncerata po Srbiji. Nadam se da ću od aprila kada krene nova akustik turneja doći i do primorja i do Podgorice. Želio bih da obiđem što više gradova što se regiona tiče - kaže Vasić.
Pjevač otkriva i da je za njegov muzički uspjeh, kao i samo bavljenje muzikom najzaslužniji njegov otac.
- Da nije bilo njega ja se ne bih bavio muzikom, vjerovatno bih bio ekonomista kao moja majka. Mogao sam da biram, ili da idem tuda gdje mi je otac otvorio puteve i prepoznao moj talenat i gajio ga sve ove godine ili da krenem potpuno drugim putem. Danas se malo drugačije ljudi bave muzikom i ovim poslom ali ja spadam u onu old skul ekipu. Baviću se muzikom dokle god bude bilo ljudi koji će to da slušaju, a onog momenta kad ne budem imao šta da ponudim ljudima i kad to ne bude privlačilo pažnju ja ću da se povučem- kaže Vasić.
On ističe da se danas mnogo toga promijenilo u muzičkom smislu, ali i da je na njega dosta uticao rad Olivera Mandića i Olivera Dragojevića.
- Muzika se drastično promijenila pogotovo u poslednjih sedam, osam godina, postala je drugačija, a i ja sam malo sazreo kao kompozitor. Na mene su dosta uticala dva Olivera, Mandić i Dragojević, nekako sam uvijek bio fasciniran Oliverom Mandićem i tom njegovom pojavom i muzikom koja je bila vanvremenska. On je pratio svjetsku muzičku scenu i njegova muzika mi je bila veliki izazov. A što se tiče Olivera Dragojevića oduvijek sam želio da imam tako promukao glas kao on i to mi se i desilo. Meni je glas mutirao, noćni život, kafana, učini da tako čovjek ima malo grublji glas - dodaje Vasić.
Emotivna pjesma „Gnijezdo” koju je izbacio pred kraj godine, naišla je na dobar prijem kod publike, zbog čega je veoma zadovoljan.
- Dobio sam sjajne kritike od novinara baš za tu pjesmu, isti dan su me zvali što mi je posebno drago. Izuzetno poštujem medije i mislim da zajedno radimo na tome da prezentujemo dobre stvari u ovo suludo vrijeme. Prezadovoljan sam prijemom kod publike, ljudi mi pišu stalno. U toj pjesmi sam malo pomjerio granice u muzičkom smislu, ali vidim da se to dopada ljudima - ističe muzičar.
Priznaje da ne brine kada je snimanje pjesama u pitanju, jer je u fioci uvijek spremno nekoliko njih, a otkriva i koje su mu omiljene.
- Izuzetno sam bogat, a tu mislim na svoje pjesme koje uvijek imam u fioci i po pitanju toga ne brinem. Što se tiče mojih pjesama imam nekoliko omiljenih. Pjesmu „Zauvijek” izuzetno volim, kada mi se desila ta pjesma inspiracija je bila jako čudna. Posjetio sam babu u Zaječaru, odakle sam i gdje povremeno odem da obiđem porodicu i prijatelje. I moja baba koja ima 89 godina kaže kako uživa u svojoj bašti, kako joj je mnogo lijepo živjeti, da joj se živi još i da nikad nije dovoljno. To mi je bila inspiracija da napišem „Zauvijek” i nikad nije dovoljno za lijepe stvari, za život i sve ostalo. To mi je nekako jedna od dražih pjesama, kao i pjesma „Željo moja jedina” čiji prvi stihovi opisuju mene kao idealistu - kaže Vasić.
Otkriva i da je pjesma „Voli me il` ne voli” najbrže prihvaćena, a „Grijeh” nezasluženo slabo zaživjela.
- Nakon puštanja pjesme „Voli me il` ne voli” pet dana kasnije sam imao nastup u Švajcarskoj. Tada, iz šale kažem bendu da probamo da je odsviramo i bio sam šokiran kada je počela da je pjeva cijela diskoteka u Cirihu. Pjesma „Na pola metra” je potpuno drugačija od svega, pjesma „Najmanje” i recimo „Grijeh” koja je jako ozbiljna pjesma i ne znam iz kog razloga nije nešto zaživjela. Na toj pjesmi mi gostuje maestro Bora Dugić, isto i pjesma „Nema dalje” po kojoj se zove album na kojoj je takođe gostovao maestro Boki Milošević i to je poslednje što je snimio. To su velikani naše muzike i čast mi je što su pristali da sarađujemo, a meni veliko iskustvo da sa njima boravim u studiju i sebi potvrdim da je taj old skul koji praktikujem u studiju mnogo iznad ovog trenda kako se sad pravi ta muzika - ističe muzičar.
A.Š..

---

Čekamo restart
- Danas je jedina vijest, loša vijest i ne dajemo dobar primjer nikada, čak ni u školi. Stalno se diskutuje o nekim lošim primjerima, a nikako da se pohvale djeca koja rade dobre stvari, pa se isto tako to prenosi na sveukupan društveni život. Za to su krivi apsolutno mediji, a ovi ljudi koji se danas bave muzikom se bave svim ostalim stvarima a najmanje muzikom. To je trend kao što je bilo devedestih godina i nadam se da će to proći. Čekamo taj restart pa da krenemo ispočetka.


Vjerujem u ljude
- Ne vjerujem ljudima, ali vjerujem u ljude što su dvije različite stvari. Život me naučio da ne vjerujem ljudima, ali ne mogu da ne vjerujem u ljude. Potrebno je samo vrijeme, mi smo naučili da nekako učimo iz ličnog iksustva, tek kad nas zaboli onda reagujemo, a ja nikad nisam bio ostrašćen u životu pa je takva i moja publika, ali nema nas mnogo.